Омогућава Blogger.
четвртак, 1. јануар 2015.
Mapa Pirija Reisa
19:32
|
Piri Reis Grupa istoričara je 1929. godine istraživajući arhive Otomanske Imperije u Topkapi palati/muzeju u Turskoj pronašla neverovatnu mapu nacrtanu na koži gazele. Istraživanje je pokazalo da je mapa originalni dokumenat načinjen 1513. godine, samo 21 godinu nakon Kolumbovog otkrića Amerike. Ovo otkriće obelodanio je nemački istoričar Paul E. Kahle [Pol Kal] dve godine kasnije na kongresu u Holandiji
Aleksandar MakedonskiNjegova
strast bila je kartografija, a njegov visoki čin otvorio mu je
privilegovani pristup Imperijalnoj Biblioteci u Konstantinopolju. Priča
dalje kaže da je Piri Reis započeo da radi na novoj mapi 1511. godine, a
nameravao je da izradi mapu koja bi objedinila sva skorašnja Španska i
Portugalska otkrića. Za izradu ove mape koristio je dvadesetak
različitih mapa od nekoliko izvora sakupljenih tokom njegovih brojnih
putovanja. Prema njegovim rečima, osam ovih mapa potiče još iz doba
Velikog Aleksandra Makedonskog iz IV veka pre Hrista. Koristio je i
Arapsku mapu Indije, četiri portugalske mape Kine i Indijskog Okeana kao
i zaostavštinu svog ujaka, mapu zapadnih područja koju je sačinio
Kristofer Kolumbo. Piri Reis ne navodi poreklo ostalih mapa koje je
koristio. On je lično na mapi napisao komentare koji nam govore šta je
tačno radio sa kojim delom mape. Također navodi da on nije odgovoran za
originalno istraživanje i kartografiju terena na mapi, te da je njegova
uloga bila da da sakupi podatke sa sakupljenih mapa i sačini jednu na
osnovu podataka.Kontraverza
Zvanična
nauka tvrdi da je ledeni prekrivač koji prekriva Antarktik star oko
milion godina. Mapa Pirija Reisa otkriva nam da je severni deo
Antarktika istražen pre no što ga je prekrio led. Ovo navodi na pomisao
da je karta ovog područja sačinjena pre milion godina, ali bi to bilo
nemoguće jer ljudska rasa nije ni postojala u to doba. Novija i mnogo
preciznija istraživanja dokazala su da je ovaj deo severne obale
Antarktika poslednji put bio bez leda pre 6 000 godina. Još uvek postoje
neslaganja u naučnom svetu o tome kada se završilo poslednje Ledeno
doba i različiti navodi ukazuju na period između 9 000 i 13 000 godina
pre Hrista. Prema tome, najveća misterija je ko je onda sačinio detaljnu
mapu kopna severne obale Antarktika pre 6 000 godina? Koja je, nama
nepoznata civilizacija posedovala tehnologiju koja je bila u stanju da
uspešno završi ovakav poduhvat?
Kroz
ceo Srednji vek u cirkulaciji su bile pomorske mape zvane "portolani" i
bile su to precizne mape najčešćih i najuobičajenijih plovnih puteva, a
prikazivale su obale, luke, moreuze, zalive, plitka područja i slične
druge podatke neophodne za uspešnu navigaciju i plovidbu. Većina ovih
"portolan" mapa bavila se Mediteranom i Egejskim morima, ali i drugim
poznatim plovnim putevima, baš kao i knjiga o jedrenju koju je napisao
Piri Reis. Ali nekoliko "portolan" mapa prikazivalo je u to doba
nepoznate plovne puteve. Ove mape mornari su čuvali kao najstrožu tajnu
kao, uostalom, i samo znanje o njihovom postojanju. Navodno je i
Kristofer Kolumbo bio u posedu jedne ovakve "specijalne mape".
Kada
se Piri Reis privremeno penzionisao u Galipolju, prihvatio se u to doba
veoma teškog zadatka da sve mape koje je nameravao da koristi za izradu
svoje mape svede na isti razmer, a zatim i da započne posao oko izrade
mape. Ukupno mu je trebalo tri godine da sačini svoju novu mapu. Kada je
završio, na mapu je dodao i ovaj zapis:
"
Autor ove mape jeste skromni Piri ibn Hadži Muhamed, poznat kao nećak
Kemala Reisa. Galipolje, u svetom mesecu Muharemu 919 godine (1513.
godine nove ere)"
Mapa je potom prezentovana Sultanu Selimu I koji ga je zauzvrat načinio Admiralom.
Ova
mapa nije bila jedina zaostavština Pirija Reisa kartografiji. 1521.
godine on piše mornarski vodič kroz obale i ostrva Mediterana. Kitab-i
Bahriye ("Mornarska knjiga" ili „Mornarički priručnik")
I
mapa i knjiga koju je Piri Reis napisao bile su nesumnjivo od velike
vrednosti Otomanskoj Imperiji. Fokus im je bio na otkrića Španskih i
Portugalskih moreplovaca pa su najverovatnije ukazale sultanu na pretnju
Otomanskoj Imperiji koju su predstavljala otkrića evropskih moreplovaca
u Indijskom okeanu i Arapskom moru.
Priča
dalje navodi, ne bez ironije, da je knjiga koju je Piri Reis napisao
bila povod za njegovu smrt. Naime, u knjizi je Reis zahtevao od Sultana
da protera Portugalce iz Crvenog mora i Golfskog zaliva, te ga je Sultan
postavio kao glavnokomanujućeg flote. 1551. godine u bici protiv
portugalaca Piri Reis gubi većinu svojih brodova i, iako već u osmoj
deceniji života, biva osuđen na smrt.
Do
1929. godine kada je ponovo otkrivena, mapa je bila potpuno
zaboravljena. Svega nekoliko istoričara, sa izuzetkom Kahle-a posvećuje
pažnju ovoj mapi.
U uvodu za svoju knjigu, "Maps of the Ancient Sea Kings", iz 1979. godine, Dr. Charles Hapgood navodi:
"Ispostavlja se da su precizni podaci prenošeni od usta do usta. Čini
nam se da su karte proistekle od nama nepoznatih civilizacija i da su
prenošene generacijski, najverovatnije preko Minojske kulture sa Krita i
Feničana koji su kroz period od više od hiljadu godina bili najveći
moreplovci starog sveta. Mi danas imamo dokaze da su ove mape sakupljene
i da su bile proučavane u velikoj Biblioteci u Aleksandriji i da su
geografi koji su tamo radili uz pomoć ovih starih mapa pravili nove."
Maps of Ancient Sea KingsPrema
hipotezi koju je postavio Dr. Charles Hapgood, Piri Reis je
najverovatnije došao u posed jedne ili više ovakvih mapa koje su nekoć
bile locirane u Velikoj Aleksandrijskoj Biblioteci, čuvenoj i
najvažnijoj biblioteci starog sveta. Hapgood je sačinio rekonstrukciju
prema kojoj su kopije ovakvih dokumenata kao i neki originali prebačeni u
tadašnje regionalne centre za obrazovanje među kojima je bio i
Konstantinopolj, današnji Istanbul. Tokom četvrtog krstaškog pohoda
1204. godine, krstaši su uspeli da prodru u Konstantinopolj i tada su
ove mape počele da cirkulišu među evropskim mornarima.
Hapgood dalje piše:
"Većina ovih mapa predstavljala je Mediteran i Crno More, ali su
opstale i mape drugih područja. Među njima su bile i mape Severne i
Južne Amerike, mape Arktika i okeana Antarktika. Jasno je da su davni
moreplovci putovali od Severnog do Južnog pola. Koliko god to zvučalo
neverovatno, iz podataka sa ovih mapa proizlazi da su stare civilizacije
istraživale Antarktik još u doba kada obala Antarktika nije bila
prekrivena ledom. Također je jasno da su ovi stari moreplovci
raspolagali instrumentima za navigaciju kojima su mogli veoma precizno
dsa određuju koordinate u prostoru i da su ovi instrumenti nadmašivali
svu tehnologiju i nanje Starog i Srednjeg veka kao i ono modernih
vremena sve do druge polovine XVIII veka...
Ovi dokazi o postojanju naprednih tehnologija podržavaju mnoge druge
hipoteze iznošene dugi niz godina koje govore o davnim, nestalim i
zaboravljenim, naprednim civilizacijama kao što su Atlantida ili
Civilizacija Mu. Naučnici su mnogo puta bili u stanju da opovrgnu ovakve
hipoteze zbog nedostatka dokaza i prikažu ih kao mit, ali ova mapa nam
pruža dokaze koji ne mogu olako da budu zapostavljeni. Ovi dokazi nam
nalažu da preispitamo sve ostale dokaze koji su u prošlosti izneseni i
zapostavljeni, u novom svetlu i otvorenog uma."
Chariots of the GodsDve
godine kasnije, Hapgudove hipoteze dostižu neočekivanu popularnost kada
izlazi kontraverzni bestseler po imenu "Chariots of the Gods?" [Kočije
Bogova?], prva knjiga još čuvenijeg autora po imenu Erich von Däniken. U
ovoj knjizi monumentalne važnosti, koja je doživela više od dvadeset
izdanja i koja je prodata u više miliona primeraka, Deniken po prvi puta
iznosi šokantnu teoriju da su našu planetu u više navrata kroz istoriju
posećivali vanzemaljci. Na osnovu dugogodišnjih istraživanja ruševina
izgubljenih gradova, potencijalnih aerodroma i mnogo naučnih činjenica,
Deniken tvrdi da su našu civilizaciju potpomagala bića sa neke druge
planete. Njegova najkontraverznija teorija tvrdi da smo i mi sami
potomci ovih "Bogova" i prikazuje arheološke dokaze koji potpomažu
njegovu teoriju.
Kao
jedan od dokaza Erich von Deniken navodi i mapu Pirija Rajsa, koja je,
prema Denikenu, načinjena uz pomoć mapa koje su vanzemaljci napravili uz
pomoć osmatranja iz vazduha.
1953.
godine jedan turski mornarički oficir šalje mapu Pirija Reisa Birou za
Hidrografiju američke mornarice. Biro je u pomoć pozvao penzionisanog
Kapetana američke mornarice koji se posvetio proučavanju davnih mapa,
čoveku po imenu Arlington H. Mallery. Nakon dužeg ispitivanja, Mallery
je otkrio koji je metod projekcije korišten da se sačini mapa Pirija
Reisa. Kako bi proverio preciznost sa kojom je mapa sačinjena, napravio
je mrežu i prebacio mapu Pirija Reisa na globus. Rezultat je bio
fascinantan: mapa je bila neverovatno tačna. Njegov zaključak je bio da
je jedini način da se načini mapa poput ove bio pomoću fotografije iz
vazduha - ali ko je bio u mogućnosti da takvu tehnologiju koristi pre 6
000 godina?
Navodno
je i sam Biro za Hidrografiju američke mornarice bio zaprepašćen
preciznošću i detaljima mape, us pomoć koje su čak uspeli da isprave
nekoliko grešaka na današnjim mapama!
Određivanje
longitudinalnih koordinata za izradu mape Pirija Reisa zahtevalo je
korištenje sferne trigonometrije koja u obliku koji bi omogućio izradu
ovako precizne mape nije bila poznata sve do sredine XVIII veka.
Hapgood
je uspeo da dokaže da je urađena geometrijskom metodom i da koristi
geografske koordinate pod pravim uglovima raspoređene u mrežu, ali i da
je očigledno kopirana sa starije mape koja je projektovana us pomoć
sferne trigonometrije koja u to doba nije bila poznata!
Ne
samo da su rani geografi znali da je Zemlja okrugla nego im je bio
poznat i obim Zemlje sa preciznošću od oko stotinjak kilometara.
Hapgood
je tada poslao svoju kolekciju starih mapa čoveku po imenu Richard
Strachan [Ričard Strečan] koji je u to vreme radio na Institutu za
Tehnologiju u državi Massachusetts [Masačusets], popularnom MIT-u.
Zamolio ga je da proceni koliki je nivo poznavanja matematike bio
potreban kako bi se načinile originalne mape. Odgovor je stigao 1965.
godine. Strachan je bio uveren da je bilo neophodno izuzetno dobro
poznavanje matematike, sferne trigonometrije, zaobljenosti Zemlje kao i
metoda projekcije.
U
pismu koje je američki oficir i komandant jedinice za izviđanje
američke avijacije Harold Z. Ohlmeyer napisao Čarlsu Hapgudu piše da je
Norveško-Britansko-Švedska ekspedicija na Antarktik potvrdila da su
geografske odlike terena Zemlje Kraljice Maud kao što su kopnena masa,
obala, reke i planinski lanci, platoi, zalivi, a koje prikazuje mapa
Pirija Reisa do u tančina verodostojne. Istraživači su do ovih detalja
došli koristeći sonar i seizmička osluškivanja, a sam teren nalazi se
ispod gotovo 2 kilometra leda.
LitosferaCharles
Hapgood je 1953. godine napisao knjigu "Earth's shifting crust: a key
to some basic problems of earth science" (kasnija izdanja ove iste
knjige nose naziv "Path of the Pole") u kojoj je postavio teoriju koja
bi trebalo da objasni iz kog razloga Antarktik nije bio pod ledom sve do
4 000 godine pre Hrista. Ukratko, Hapgood tvrdi da je razlog zbog kojeg
na Antarktiku nije bilo leda i koji je bio mnogo topliji položaj
kontinenta u to doba. On kaže da se ceo Antarktik u to vreme nalazio oko
2 000 kilometara severnije, a ne na južnom polu, i da se nalazio van
polarnog pojasa, u hladnom, ili čak umerenom temperaturnom pojasu.
Razlog
zbog kojeg se kontinent, po njegovom mišljenju, pomerio na svoju
današnju lokaciju treba da se traži u tzv. Pomeranju Zemljine kore. Ovaj
mehanizam, koji se razlikuje od mehaničkog pomeranja tektonskih ploča
ili pomeranja kontinenata, je ustvari pomeranje celokupne spoljašnje
kore planete, koja se naziva litosfera, u odnosu na mekšu unutrašnjost.
Hapgood detaljnije opisuje ovu teoriju u svojoj knjizi "Maps of ancient
sea-kings". Ova teorija poslata je na razmatranje čuvenom Albertu
Ajnštajnu koji je pokazao iznenađujući entuzijazam, te u uvodu za knjigu
"Earth's shifting crust" kazuje:
"Polarne
regije raspolažu sa konstantnim depozitima leda koji nije simetrično
raspoređen oko polova. Zemljina rotacija utiče na ove asimetrično
nataložene mase i prouzrokuje centrifugalni momentum koji se prenosi na
krutu, ne tako elastičnu Zemljinu koru. Kada konstantno uvećanje
centrifugalne sile prouzrokovane na ovaj način dostigne određenu tačku,
celokupna Zemljina kora se pomeri u odnosu na unutrašnjost planete".
Bila ova teorija tačna ili ne, misterija ostaje.
Mapa
Pirija Reisa je predmet koji uopšte ne bi trebao da postoji. Prema
današnjim saznanjima, niko nije bio u stanju da sačini toliko preciznu
mapu, i sa potpuno preciznim longitudinalnim koordinatama u to vreme.
Prvi instrument koji je bio u mogućnosti da približno izračuna
koordinate meridijana izumeo je englez John Harrison [Džon Harison]
1761. godine. Pre toga nije postojao način da se dobije prihvatljiva
vrednost meridijana - greška je mogla da iznosi i više stotina
kilometara. A mapa Pirija Reisa je samo jedna od niza mapa koja
prikazuje nepoznate krajeve, nemoguće znanje i preciznost koja i danas
zapanjuje.
Jedna
od takvih mapa je i Dulčert Portolan mapa iz 1339. godine na kojoj je
mreža paralela Evrope i Severne Afrike savršeno precizna, a meridijani
koji presecaju Mediteran i Crno More prikazani su na mapi sa odstupanjem
od samo pola stepena!
Mapa
koju je sačinio Turčin Hadži Ahmed 1559. godine prikazuje 1 600 km
širok kopneni pojas koji povezuje Aljasku i Sibir, prirodni most koji
povezuje dva kontinenta, Ameriku i Aziju, a koji je pod vodom od
završetka poslednjeg ledenog doba kada je nivo vode na planeti porastao i
ova teritorija na mapi postala morsko dno.
Mapa koju je 1532. godine sačinio Oronteus Fineus je isto tako veoma precizna, i prikazuje Antarktik bez polarne kape.
Zaključak
Neko
je sve ovo znanje pretočio u mape u vreme u kojem smo mi još uvek
živeli na veoma primitivan način, i to koristeći nekoliko preostalih
parčića koje vreme nije uništilo i zaturilo, ali, videćemo da ove mape
nisu jedino znanje koje su nam naši preci ostavili u amanet, a mi
zaboravili kako da ga koristimo.
Najstarija
nama poznata civilizacija, kultura Sumerana u Mezopotamiji, javlja se
niotkuda oko 4 000 godina pre Hrista i nema nikakvog pomorskog iskustva.
Ali Sumerani nam sa strahopoštovanjem govore o precima koji su bili
"bogovi", a zvali su ih Nefilim.
Пријавите се на:
Објављивање коментара
(Atom)
Претражи овај блог
Пратиоци
Архива чланака
-
▼
2015
(23)
-
▼
јануар
(19)
- Klaus Dona - Skrivena istorija Ijudske vrste
- Mapa Pirija Reisa
- Puma Punku
- EVO ŠTA NAS OČEKUJE: Ovo je plan „Novog svetskog p...
- Darwinov odlazak sa scene
- Čudnije od fantazije - Dr.Albert D. Pastore
- Brojke za živciranje - Dejan Lukić
- Velika tajna vode
- NAJVEĆE MISTERIJE SRBIJE: Četiri čuda na koje nema...
- Masonski znaci u temeljima - Tokom uređenja spomen...
- Зашто се вишеструко умањује број убијених Срба у б...
- Отворено писмо 39 угледних српских интелектуалаца ...
- Misterije drevnih manastira u Srbiji: Vanzemaljci,...
- Ljubodrag Duci Simonovic : Kapitalisticki kremator...
- S misterijom na "ti": Sve tajne planine Rtanj
- STROGO ČUVANA TAJNA JNA: Vanzemaljci su bili u SFRJ!
- Чомски: Сад смо Шарли а нисмо били РТС
- Живот и смрт првог и другог реда
- Андреј Фајгељ: Сага о шест деценија подвале (Печат)
-
▼
јануар
(19)
Ознаке
- Прочитајте (2)
- Свет (2)
- Србија (4)
- Pogledajte (3)
- Pročitajte (10)
- Srbija (6)
- Svet (2)
0 comments:
Постави коментар