Saznanje

Darwinov odlazak sa scene
U uzaludnoj potrazi za karikom koja nedostaje
Will Hart
Charles Darwin bio
je revan promatrač prirode i originalni mislilac. Revolucionalizirao je biologiju. Karl Marx je također bio pronicavi promatrač ljudskog društva i originalni mislilac. Revolucionalizirao je ekonomsku i političku ideologiju. Oni su bili suvremenici, divovi devetnaestog stoljeća koji su bacali duge sjene i podržavali teoriju "dijalektičkog materijalizma" - gledište da je materija jedini subjekt promjene, a svaka je promjena posljedica sukoba koji proizlazi iz unutarnjih kontradikcija prirođenih svim stvarima. A ipak, bez obzira koliko je dijalektički materijalizam bio privlačan intelektualcima i radničkoj klasi određenih zemalja, do kraja devetnaestog stoljeća nije uspio proći na testiranju u stvarnome svijetu.


Darvinizam počinje pokazivati slične znakove opterećenja i umora. Pogrebnu zvonjavu nisu započeli samo kreacionisti. Darwin je bio itekako svjestan manjkavosti svoje teorije. Podrijetlo cva-tućih biljaka nazvao je "neugodnom zagonetkom". Ta je zagonetka do danas ostala neriješenom.
Dok su znanstvenici, bezuspješno, više od stotinu godina marljivo pretraživali fosilni zapis, ne bi li našli "kariku koja nedostaje" između primitivnih biljaka bez cvata i onih koje imaju cvat, pojavio se niz drugih problema. Darwin je očekivao probleme u slučaju da se ne pronađu
prijelazni fosili (kemijski oblikovane replike živih stvorenja). Svojevremeno je napisao: 'To je najozbiljniji prigovor koji se može dati na
teoriju.'
Međutim, nije mogao predvidjeti gdje će se pojaviti dodatne pukotine i zaprijetiti samim temeljima njegove teorije. Zašto? Biokemija je u Darwinovo vrijeme bila tek u zametku. Malo je vjerojatno da je mogao zamisliti, da će za manje od sto godina nakon objavljivanja djela Podrijetlo vrsta biti otkrivena građa DNK.
Igrom sudbine, jedan od prvih torpeda koji su napravili rupe u teoriji evolucije ispalio je biokemičar. Michael Behe, profesor biologije, u svojem djelu Darwin's Black Box: The Biochemical Challenge to Evolution (Darwinova crna kutija: biokemijski izazov evoluciji) ukazuje na neobičan napitak koji ključa u epruveti. Usredotočio se na pet fenomena: zgrušavanje krvi, cilije*, ljudski imunološki sustav, prijenos tvari unutar stanica i sintezu nukleinskih kiselina. Svaki fenomen sistematski analizira i dolazi do samo jednog zapanjujućeg zaključka: ti su sustavi tako nepobitno kompleksni, da nikakav postupni, korak-po-korak darvinovski put nije mogao dovesti do njihovog nastanka.
Temelj Darwinove teorije je jednostavan, možda čak pretjerano pojednostavljen. Život na Zemlji razvio se kroz niz bioloških promjena slijedom nasumičnih genetskih mutacija, djelujući zajedno s prirodnom selekcijom. Jedna se vrsta s vremenom postupno mijenja u drugu. One vrste koje se prilagode promjenjivim uvjetima u okolišu, najprikladnije su za opstanak i razmnožavanje, a slabije izumiru, što čini najpoznatije načelo darvinizma - preživljavanje najbolje prilagođenih.
Generacije djece učile su o toj teoriji. Svi smo učili da su se ribe promijenile u vodozemce, vodozemci su postali gmazovi, gmazovi su se razvili u ptice, a ptice su se pretvorile u životinje. Međutim, to je daleko lakše objasniti djeci školskog uzrasta - uz zanimljive ilustracije i slike čovjekolikih majmuna u redu (na prvom je mjestu onaj s pogrbljenim ramenima, a na zadnjem onaj koji napokon stoji uspravno) - nego dokazati.
Darvinizam je jedina znanstvena teorija koja se predaje diljem svijeta, ali još nije dokazana prema strogim mjerilima znanosti. Unatoč tome, darvinisti tvrde da darvinizam više nije teorija, već potvrđena znanstvena činjenica. Problem nije izbor između biblijskog kreacio-nizma i evolucije. Problem što ga treba riješiti svodi se na jedno jedino
* cilije, lat. fina dlaka uopće, dlačice kod praživa koje im služe za pokretanje; pokretne spolne stanice kod biljaka.
pitanje: Je li Darwinova teorija potvrđena prema pravilima o znanstvenim dokazima?
Darwin
je znao da je jedini način potvrđivanja glavnih postavki teorije, pretraživanje fosilnog zapisa. To pretraživanje traje i danas. Koliko je paleontologa, geologa, kopača, građevinskih radnika, onih koji buše u potrazi za naftom ili vodom, arheologa i antropologa, studenata i amaterskih lovaca na fosile kopalo rupe u tlu i pronalazilo fosile od Darwinova vremena do danas? Milijuni.
Kakve je dokaze fosilni zapis dao o Darwinovim prijelaznim vrstama? Pokojni biolog s Harvarda, Stephen Jay Gould, antiteza kreacioni-stu koji lista Bibliju, priznao je: 'Svi paleontolozi znaju da fosilni zapis sadrži veoma malo kad je riječ o prijelaznim oblicima; upadljivo je da nedostaju prijelazni oblici između velikih skupina.'
Vidimo da nije rekao kako vlada nestašica fosila - samo onih koji su potrebni za potkrjepljivanje Darwinove teorije. Postoji obilje fosila drevnih oblika i obilje novijih. Naprimjer, pronađeni su fosili ranih i izumrlih primata, hominida, Neandertalaca i Homo sapiensa, ali nema fosila prijelaznog oblika između čovjekolikog majmuna i čovjeka. Sličnu situaciju imamo i s pojavom cvatućih biljaka, Darwinove Ahilove pete.
Vodeni nanosi u drevnoj prošlosti ostavili su milijune fosila u golemoj geološkoj knjižnici. Zašto smo našli predstavnike biljaka bez cvata od prije tristo milijuna godina, i biljaka s cvatom od prije sto milijuna godina, koje i danas postoje, ali nikakve biljke koje pokazuju postupni proces mutacija, koje predstavljaju prijelazne vrste i povezuju spomenute dvije vrste (ili bi trebale)?
Danas ne postoje takve biljke, niti su pronađene u fosilnom zapisu. To je Darwinov križ.
Riječ je o ozbiljnom, čak kritičnom pitanju kojemu je potrebna duboka i temeljita analiza. U jednom intervjuu o svojoj veoma oštroj kritici, Facts of Life: Shattering the Myth of Darwinism (Životne činjenice: razbijanje mita darvinizma), novinar koji se bavi znanošću, Richard Milton, opisuje što ga je navelo da napiše knjigu: 'Nedostatak fosila prijelaznih oblika naveo me da posumnjam u Darwinovu ideju o postupnim promjenama. Također sam shvatio da se postupci, koji se koriste za određivanje starosti stijena vrte u krugu. Stijene se koriste za određivanje starosti fosila; fosili se koriste za određivanje starosti stijena.

Darwinov program.
Međutim, znanstvenici su dali neke naznake. Tijekom predavanja na fakultetu 1967, svjetski poznatom antropologu Louis B. Leakeyju postavljeno je pitanje o "karici koja nedostaje". Kratko je odgovorio: 'Nije riječ o jednoj karici koja nedostaje -nedostaje stotine karika.'
Gould
je na kraju napisao znanstveni
rad u kojem iznosi teoriju koja pokušava objasniti nedostatak vrsta prijelaznih oblika i iznenadno pojavljivanje novih. Tu je teoriju nazvao "isprekidana ravnoteža".
Javnost uglavnom nije dobro upoznata sa znanstvenim problemima povezanim s Darwinovom teorijom evolucije. Premda je prosječna osoba svjesna da postoji rat između kreacionista i evolucionista, to se
Tada sam počeo misliti ono nezamislivo: je li moguće da je darvinizam znanstveno manjkav?'
Milton
jasno stavlja do znanja da ne podržava one koji napadaju Darwina iz religioznih razloga: 'Kao novinar za znanost i pisac koji se cijeli život bavi geologijom i paleontologijom - bez ikakvih religioznih uvjerenja koja bi se našla na putu - bio sam u jedinstvenoj poziciji da istražim i izvještavam o stanju Darwinove teorije u 1990-ima', rekao je. 'Rezultat je bio nedvosmislen. Darwin ovdje više ne vrijedi.'
Prema Miltonu, koji je bio čvrsti pristaša darvinizma, kad je počeo iznova promišljati o teoriji, postao je redoviti posjetilac prestižnog Prirodoslovnog muzeja Velike Britanije. Pomno je proučavao najbolje primjere što su ih darvinisti tijekom godina skupili. Jedan po jedan, pali su na njegovu testu. Shvatio je da su mnogi znanstvenici diljem svijeta već stigli do istoga zaključka. Car je bio gol poput čovjekolikog majmuna. Zašto nitko nije objavio kritiku teorije?
Koji školovani, ugledni znanstvenik, koji za život zarađuje na sveučilištu ili u državnoj službi, želi ugroziti svoju karijeru i usput na sebe navući prijezir kolega? Očito, nijedan. Nikada nije popularno ljuljati čamac. HMS Beagle još uvijek plovi, a čini se da ga podupire vojska darvinista, koja je jednako dogmatična po pitanju svojih uvjerenja kao i kreacionisti koji, prigovaraju darvinisti, imaju religiozan, neznanstven
smatra odstupnicom, starom bitkom između znanosti i religije o pitanjima što ju je suđenje Scopesu razriješilo prije nekoliko generacija. Također postoji zabrinutost zbog "karike koja nedostaje" između čo-vjekolikih majmuna i čovjeka.
Istinske pristaše darvinizma već dugo zbunjuje nedostatak fosila prijelaznih oblika. Rezoniranje glasi otprilike ovako: Sigurno su ondje negdje skriveni u zapisu. Kako to znamo? Darwinova teorija to zahtijeva! I tako se potraga nastavlja. No koliko zapravo vremena, i koliko ekspedicija i koliko godina istraživanja je potrebno prije nego će konačno priznati, da zasigurno postoji dobar razlog iz kojeg fosili prijelaznih oblika ne postoje?
Kritičari tvrde da je razlog nedostatka fosila prijelaznih oblika jednostavan: Darwinova teorija ne ispunjava stroge znanstvene kriterije o dokazima, jer je krajnje manjkava. Glavne postavke nisu predvidjele ono što se pokazalo rezultatom više od stotinu godina istraživanja: karike koje nedostaju umjesto vrsta prijelaznih oblika.
Darwin
je znao da će se naći na meti kritike, ako fosilni zapis ne bude sadržavao potrebne prijelazne oblike.
Genetičari odavno znaju da je golema većina mutacija ili neutralna ili negativna. Drugim riječima, mutacije su obično pogreške, neuspjesi DNK da točno kopira informaciju. Čini se da to nije naročito pouzdan primarni mehanizam, a trebao bi biti, jer prirodna selekcija očito nije dinamična sila, koja bi mogla unijeti one vrste promjena što ih evolu-cionisti pripisuju teoriji.
Prirodna selekcija djeluje više kao kontrolni mehanizam, sustav povratnih informacija koji iskorjenjuje loše prilagodbe i bira uspješne.
Kad je riječ o mutaciji kao pokretačkoj sili, problem je višeslojan. Kao što je Behe naglasio u svojoj knjizi, život unutar stanice previše je kompleksan da bi bio rezultat nasumičnih mutacija. Naime, Darwin nije imao laboratorijsku tehnologiju kakva danas stoji na raspolaganju molekularnim biolozima. Darwin je radio s vrstama, a ne s građom stanica, mitohondrijima i DNK. No teorija mutacije nije posebno uspješna ni na drugim razinama.
Sad se moramo vratiti problemu iznenadnog pojavljivanja cvatućih biljaka. U cvijeću nalazimo visoki stupanj organiziranosti. Cvijeće je uglavnom posebno građeno, radi prihvata pčela i drugih kukaca koji ga oprašuju. Što je bilo prvo, cvijet ili pčela? Začas ćemo doći na to;
prvo pitanje glasi: kako je navodno primitivna biljka bez cvata, koja se eonima oslanjala na nespolno razmnožavanje, odjednom stvorila dijelove potrebne za spolno razmnožavanje?
Prema Darwinovoj teoriji, to se dogodilo kad je golosjemenjača mutirala, i s vremenom se promijenila u biljku koja cvate. Je li to moguće?
Moramo imati na umu nekoliko činjenica: kod biljaka koje cvatu, prijenos peludi s prašnika na tučak mora se dogoditi prije nego se sjemenjače mogu spolno reproducirati. Mutacija je morala započeti s jednom biljkom, negdje, u nekom trenutku. Nije bilo nikakvih kukaca ili životinja posebno prilagođenih za oprašivanje cvjetova, jer prije tog razdoblja nije postojalo cvijeće.
Na tome se raspada ideja kombinirane
mutacije, prirodne selekcije i postupnosti. Kad se suoče s dilemom napredne organiziranosti i skoka od nespolnog na spolno razmnožavanje, darvinisti će reći da evolucija jednostavno djeluje previše polako da bi karike bile vidljive. To je nelogičan zaključak. Ako djeluje polako, onda bi trebalo postojati pravo obilje fosila koji dokazuju egzistenciju karika koje nedostaju.
Prirodna selekcija ne bi izabrala golosjemenjaču, koja je odjednom mutirala novu strukturu za koju je bila potrebna golema količina energije biljke, ali nije imala nikakvu svrhu. Drugim riječima, biljke bez cvata nisu mogle postupno razviti cvjetne dijelove, komad po komad, tijekom desetaka milijuna godina, sve dok nije nastao cvijet koji u potpunosti obavlja svoju funkciju. To bi se protivilo Darwinovu zakonu prirodne selekcije, preživljavanju najbolje prilagođenih.
Što se više izoliraju logični koraci koji su se morali dogoditi da bi Darwinova teorija bila točna, to se više upada u nevolje. Kako bi se tek razvijeni cvijet razmnožavao ako u blizini nema drugih cvjetova? Zašto u fosilnom zapisu pronalazimo brojne primjere golosjemenjača i krito-sjemenjača, ali nema prijelaznih vrsta koje bi pokazale kako je mutacijom i prirodnom selekcijom nastalo cvijeće?
Ako darvinizam ne može objasniti mehanizme odgovorne za razvoj novih vrsta i kako život na ovom planetu evoluira, što može? Sir Francis Crick, jedan od znanstvenika koji su otkrili dvostruku uzvojnicu u
građi DNK, iznio je ideju "panspermia", koja kaže da je život na Zemlju donijela napredna civilizacija s drugog planeta. Očito je da Crick nije vjerovao u darvinizam. Behe svoju knjigu završava prijedlogom da se u biologiju integrira "teorija inteligentnog plana".
Drugi biolozi, kao što je Lynn Margulis, misle da se darvinizam previše oslanja na ideju da je natjecanje glavna, pokretačka sila koja stoji iza opstanka. Naglašava daje suradnja jednako uočljiva i važna, možda i važnija. Priroda sadrži mnogo primjera simbioze: cvjetovi trebaju pčele i obrnuto. Drugi primjer je odnos između mikoriznih gljiva* i šumskih stabala. Postoje bakterije koje osiguravaju dušik za biljke. Popis se nastavlja. Što je ljudsko tijelo osim zbirke različitih vrsta stanica i virusa koji surađuju u svrhu stvaranja kompleksnog organizma?
Stara paradigma počinje ustupati mjesto novom razmišljanju i novim modelima, kao što su inteligentni plan i izvanzemaljska intervencija. Marx i Freud bili su pioniri devetnaestog stoljeća koji su utrli staze, ali to je bio i Newton. Njihove su nove paradigme otvorile nove perspektive, i oni su riješili stare probleme. Ipak, postojale su granice. Njihove su teorije bile mehaničke i materijalističke. Newtonov je pad uslijedio kad se pojavila Einstenova teorija relativnosti. Nova paradigma zakona fizike uklapa se u činjenice i odgovara na više pitanja, a to podrazumijeva da je bolje iskoristiva. Je li Darwin sljedeći?
Dok se ne pojavi nova sveobuhvatnija teorija o tome kako je život započeo, mijenjao se i kako se nastavlja razvijati, kako je rekao Richard Milton: 'Darwin ovdje više ne djeluje.'


* mikoriza, grč., jedna od gljivinih niti - micelija, koje se razvijaju na korijenu viših cjevastih biljaka i pomažu da korijenje usisava hranjive elemente iz zemlje; uopće, suživot korijena neke druge biljke i gljiva



Preuzeto iz:
FORBIDDEN HISTORY
Prehistoric Technologies, Extraterrestrial Intervention,
and the Suppressed Origins of Civilization
Edited by J. Douglas Kenyon
First published in the USA by Bear & Company, a division of
Inner Traditions International, Rochester, Vermont. This edition
published by arrangement with Inner Traditions International,
Copyright © 2005 by J. Douglas Kenyon